Other
Description
"Krležino divot pismo" nova je Brezovčeva metafizička komedija temeljena na Krležinu pismu poslanom književniku - nadrealistu Marku Ristiću u kolovozu 1936, koje ima neobičan, gotovo dadaistički oblik i sadržaj. To "divotvelepismo" kolaž je izrezaka iz dnevnih novina koje su se Krleži našle na stolu, a djeluje kao rebus uokolo neprilika Španjolskoga građanskog rata.
Upravo dadaistički, kolažni, nimalo narativan duktus Krležine epistole osigurava predstavi bahatost i intelektualnu aroganciju koje nimalo ne zapanjuju vrijeme u kojem živimo.
Vrhunski srpski krležolog Predrag Brebanović dao se na analizu tog "divotvelepisma" u svojoj knjizi "Avangarda krležiana" i ona, kako tvrdi Božo Kovačević, mijenja paradigmu otčitavanja Krleže i potiče je prema odgovornosti umjetničke inovativnosti najradikalnije vrste; riječju, izmješta Krležu iz umjerenog konzervativizma u srce ludizma europske avangarde.
Predstava prati i Krležinu razapetost i bipolarnost koju se da zapaziti na primjeru njegova eseja o Rilkeu iz 1930. U prvom dijelu tog eseja, Krleža žestoko kori Rilkea, govoreći da je riječ o poeziji baudelaireovskoga građanskog salona, pasatizmu, i za primjer ističe poeziju koja izlazi na ulice, poeziju jednog Majakovskog, Petöfija. U drugom dijelu eseja potpuni obrat: minuciozna adoracija Rilkeove akribije i intimističkih, filozofskih poniranja u nesiguran bitak i ontologiju ljudskog marazma.
Krležino "divotvelepismo", taj esej, i Rilkeovu liriku (svakoj interpretaciji otvorenu), predstava zatvara u grubi kontekst Isusove muke, koja djeluje kao melodramatski, blasfemični šmirgl papir.
Izvedba će povjerovati u onu Ristićevu da su poetske dubine i Krležin fundamentalni ego istine prvoga reda koje ne prihvaćaju teleologiju bilo kojih dometa, sve po onoj Nietzscheovoj: Držimo li se gramatike, još se uvijek držimo i Boga.
"Krležino divot pismo" zloupotrebljava Eurokazov ured po treći put (nakon predstava Bife Titanik i Medeja, semioklazam), poetizira ga i, paradoksalno, rasprostire po dubini i prema beskraju. Svijet ove predstave, koja se naslanja na Eurokazovu prošlogodišnju produkciju "Simfonije / Turpituda", može zadovoljiti kao kakva apstraktna slika ili, recimo, kao suptilna Juzbašićeva glazbena posveta Krležinoj nadrealističkoj epistoli.
režija & dramatizacija: Branko Brezovec
skladatelj: Stanko Juzbašić
dramaturg & suradnik redatelja: Mihovil Rismondo
scena: Tihomir Milovac
kostimi: Matija Dijanović - MJ & Suzana Brezovec
pokret: Ena Jagec
svjetlo: Tomislav Maglečić
produkcija, ton i dizajn plakata: Marko Milovac
ORFEJ / RISTIĆ / PUBA / TRNIN / HODORLAHOMOR VELIKI / GUSLAR: Danijel Ljuboja
EURIDIKA / SJENA / MELANIJA / KOSOVKA DJEVOJKA:
Dina Puhovski
ISUS / KRLEŽA / KAMILO / TRNIN / KRIŽOVEC / PERO ORLIĆ / LEONE: Nikola Nedić
JOSIP / HORVAT / KSAVER / HOMO CYLINDRIACUS / IGNJAT GLEMBAY: Josip Roša
MARIJA / EVA / ŽENA / BARUNICA CASTELLI / MAJKA JUGOVIĆA:
Suzana Brezovec
MAGDALENA / LAURA LENBACHOVA / JUDA / ANGELIKA:
Maruška Aras
OTAC BOG / EMERIČKI / MICHELANGELO BUONARROTI / LENBACH /
KRISTOFOR KOLUMBO / KLANFAR:
Borna Baletić
KRČMARICA / GOLUB DUHA SVETOG:
Ena Jagec
UČITELJICA:
Anastazija Debelli
UČENICI:
Bojan Berić, Anja Dragić, Marko Franković
Predstava koristi scenografske elemente iz predstava "Povratak" (scenograf Stjepan Filipec), "Posljednja noć" i "Simfonije / Turpituda" (scenograf Tihomir Milovac) i "Glembajevi" (scenograf Ivana Knez).
U suradnji s Odjelom za kulturu Srpskog narodnog vijeća podržao Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
Program je ostvaren uz potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo, Ministarstva kulture i medija, i Zaklade Kultura nova.
